Napad na sindikalna prava i slobode – stanje u Hrvatskoj

9. 3. 2015.                                                                                             

Od Regionalnog ureda za Europu Svjetske federacije sindikata (World Federation of Trade Unions - WFTU) zaprimili smo upit da ukratko ocrtamo stanje u Hrvatskoj vezano uz poštivanje sindikalnih prava i sloboda, s naglaskom na pravo na štrajk. U nastavku prenosimo odgovor.

Poštovani,

u odgovoru na Vaš upit o pravnom okviru i praksi vezanoj uz sindikalna prava i slobode u Hrvatskoj, osobito u dijelu koji se tiče prava na štrajk i zakonitosti štrajka, prije svega treba naglasiti da je u Hrvatskoj pravo na štrajk prepoznato kao temeljno pravo zaštićeno Ustavom RH, premda zakoni koji pobliže definiraju poziciju rada i sindikalnog organiziranja taj temeljni princip dovode u pitanje.

Naime, Ustav RH jamči univerzalno pravo na štrajk, dok Zakon o radu i Zakon o reprezentativnosti ne samo da to pravo ograničavaju na sindikate nego ga, kako ćemo obrazložiti u nastavku, u mnogim slučajevima ograničavaju isključivo na one sindikate koji su reprezentativni, ostavljajući na taj način značajan broj radnika bez mogućnosti da ostvare svoje ustavno pravo čak i u slučajevima najtežih kršenja njihovih radničkih prava.

Takva situacija proizlazi iz činjenice da Zakon o radu dopušta metodu štrajka praktički tek u dva slučaja: zastoju u kolektivnim pregovorima i neisplati plaća. Međutim, da bi uopće mogao doći u situaciju kolektivnog pregovaranja, sindikat treba biti ili jedini sindikat prisutan na razini za koju se pregovara (primjerice, u poduzeću ili grani), ili u svom članstvu treba imati barem 20 posto svih sindikalno organiziranih radnika na navedenoj razini. Ova je odredba definirana Zakonom o reprezentativnosti, koji je stupio na snagu 2012. godine uvodeći dodatnu diskriminaciju u zakonski sustav što se tiče ostvarivanja prava radnika na štrajk budući da brojnosti članstva pristupa kao najvažnijem kriteriju za sudjelovanje sindikata u kolektivnom pregovaranju i organiziranje štrajka. Time je ukinuta prethodna odredba, mnogo bliskija konvencijama 87 i 98 Međunarodne organizacije rada, koja je dozvoljavala pregovore i štrajk svakom sindikatu sposobnom da se izbori za prava svojih članova. Osim toga, novi Zakon o radu, usvojen 2014. godine, onemogućava sindikate da bez baze od najmanje pet članova u poduzeću imenuju zaštićenog sindikalnog povjerenika, čime se diskriminiraju radnici malih poduzeća, ali i dodatno priječi pravo na sindikalno organiziranje u cjelini.

U ovom kratkom pregledu dotakli smo se aspekata vezanih uz pravo na štrajk koje trenutno smatramo najproblematičnijima. Rado ćemo odgovoriti na sva dodatna pitanja ili komentare.

S poštovanjem,

Mario Iveković, predsjednik Novog sindikata