Diskutirajte o Manifestu o pravednoj tranziciji!
Na našoj stranici možete pročitati tekst nacrta Manifesta, a da biste nacrt komentirali kliknite na SUDJELUJ i prijavite se na e-portal. Pobrinite se da se vaš glas čuje i pošaljite svoje komentare na vrijeme!
0. Uvod: Dizajniranje pravedne tranzicije!
Modna industrija loše je dizajnirana već u svojim temeljima. Milijarderski brendovi postaju sve bogatiji na račun ljudi i planeta. Milijuni radnica i radnika u proizvodnji odjeće potplaćeni su, preopterećeni i nezaštićeni. Pravedni radni uvjeti na zadnjem su mjestu, a korporativna pohlepa je na prvom. Svake se godine proizvedu milijarde komada odjeće kroz eksploataciju radnika i iscrpljivanje prirodnih resursa.
Modna industrija vrijedna je bilijune dolara. No, to bogatstvo puni džepove direktora i dioničara, a ne radnika koji izrađuju našu odjeću. Od sirotinjskih plaća i gušenja sindikata do nesigurnih radnih uvjeta i rodno uvjetovanog nasilja, radnici u industriji odjeće svakodnevno se bore za svoje dostojanstvo i egzistenciju.
Isti ti radnici koji od svojih plaća jedva preživljavaju plaćaju najvišu cijenu klimatske krize. Poplave, požari, potresi, oluje i suše zatvaraju tvornice i ugrožavaju radna mjesta. Plaće koje ne omogućuju dostojan život ostavljaju radnike bez ikakve sigurnosti kad se tragedija dogodi. Ograničene pauze i nedostupnost pitke vode u neventiliranim radnim prostorima čine toplinske valove nepodnošljivima. U međuvremenu, bogati modni moćnici upravljaju industrijom iz finih, klimatiziranih prostorija, ignorirajući radnike.
Moda je jedna od industrija koje najviše zagađuju. Iscrpljuje tlo, truje vodu, zagađuje zrak, potiče krčenje šuma i gubitak bioraznolikosti te ispušta emisije koje zagrijavaju planet. Proizvedena gomila odjeće jako brzo završava na odlagalištima otpada, opterećujući zajednice na prvoj liniji krize tekstilnog otpada neredom koji nisu same stvorile. Prekomjerna proizvodnja počiva na niskim plaćama i velikom otpadu.
Međutim, drugačiji put je moguć. Radnici u industriji odjeće diljem svijeta bore se za budućnost u kojoj će njihove potrebe biti u središtu. Organiziraju se u sindikate kako bi se suprotstavili moćnim brendovima. Traže svoja prava na dostojanstven život i budućnost u kojoj je moguće živjeti i pozivaju nas da osnažimo njihove zahtjeve za pravednu tranziciju prema poštenom, zelenom svijetu.
Ovaj Manifest prikazuje našu zajedničku viziju drugačijeg modnog sustava – onog koji u središte stavlja dostojanstvo radnika i očuvanje planeta. Budući da su u trenutnom sustavu eksploatacija radnika i planeta neraskidivo povezane, isto tako povezane trebaju biti borba za socijalnu i klimatsku pravdu. Osigurati budućnost modne industrije znači napustiti stare, štetne sustave i prihvatiti nove, pravedne načine proizvodnje i potrošnje odjeće. Prava promjena neće doći odozgo; pravednu tranziciju moraju voditi radnici i ona mora osigurati dostojna radna mjesta na zdravom planetu.
1. Modna industrija temelji se na jednakosti, pravdi, solidarnosti i brizi za ljude i planet.
Novi modni sustav odbacuje kapitalistički model „uzmi–proizvedi–baci” i sve što on predstavlja: eksploataciju radnika, beskonačnu proizvodnju, neravnomjernu raspodjelu bogatstva i uništavanje okoliša. Kolektivna briga pokazuje se prema radnicima, našem zajedničkom domu i našim ormarima. Solidarnost je nit koja povezuje ljude koji izrađuju odjeću i one koji ju nose.
Modna industrija djeluje na temelju pravednosti, jednakosti i pravde. Financijski i ljudski troškovi klimatskih poremećaja više ne padaju na one koji već nose najveći teret. Pravedna tranzicija ne oblikuje samo budućnost, već ispravlja i povijesne nepravde. Globalne nejednakosti i neravnoteže moći se ispravljaju. Provode se popravci. Najveći zagađivači snose troškove prilagodbe.
2. Modnu industriju vode radnici i sindikati, a ne milijarderi.
Put prema poštenoj, zelenoj budućnosti popločan je potrebama i znanjem radnika. Oni koji su najranjiviji na klimatski slom imaju najviše mjesta za stolom. Radnici se slobodno uključuju u sindikate kako bi poboljšali vlastite radne uvjete i zagovarali mjere zaštite planeta na lokalnoj razini. Raznoliki modeli zajedničkog upravljanja daju im veće vlasništvo nad radnim mjestom. Ravnoteža moći konačno se usmjerava u korist radnika.
Svi radnici imaju jednaka prava, bez obzira na rasu, rod, klasu, dob, seksualnost, pravni status, radni status ili mjesto u kojemu žive. Inkluzivna promjena sustava stavlja u središte ljude koji proizvode, prodaju, prikupljaju, razvrstavaju, distribuiraju, popravljaju i zbrinjavaju odjeću. Nitko nije zapostavljen.
3. Egzistencija radnika važnija je od profita milijardera.
Bogatstvo se prenosi iz ruku nekolicine modnih milijardera u ruke milijuna radnika. Profiti se pravedno dijele i svatko prima dostojanstvenu plaću. Ogroman jaz između plaća radnika i plaća direktora se smanjuje. Tvrtke plaćaju svoj udio poreza. Kapital investitora se povlači iz tvrtki koje profitiraju od nanošenja štete radnicima i planetu i usmjerava prema proizvođačima koji prihvaćaju nove modele brige. Modni brendovi snose troškove klimatskih promjena i osiguravaju dobavljačima resurse potrebne za prilagodbu. Moda obogaćuje živote radnika, njihovih obitelji i lokalnih zajednica.
4. Sigurni i dostojanstveni radni uvjeti su zajamčeni, bez obzira na lokaciju.
Svi radnici uživaju poštene radne uvjete i radno vrijeme, bilo u tvornici ili kod kuće. Na radnim mjestima nema ozljeda, zdravstvenih rizika, uznemiravanja, zlostavljanja i rodno uvjetovanog nasilja. Međunarodni obvezujući mehanizmi poput Bangladeškog sporazuma osiguravaju zdravlje i sigurnost na radu te štite radnike od ekstremnih klimatskih utjecaja.
5. Moda zadovoljava potrebe svih uz poštivanje planetarnih granica.
Modna industrija zamjenjuje masovno proizvedene, prolazne trendove visokokvalitetnom odjećom.
Postupno smanjenje proizvodnje obnavlja prirodu i smanjuje ekološki otisak mode. Nitko nije prisiljen na pretjeranu potrošnju manipulativnim marketinškim praksama. Od Zemlje uzimamo samo ono što nam je doista potrebno.
6. Sigurnost radnih mjesta raste kako se količina proizvodnje smanjuje.
Proizvodnja odjeće odražava stvarne troškove rada, što dovodi do pada prekomjerne proizvodnje. Posebna se pažnja posvećuje tome da se pritom ne izgube sredstva za život. Novi poslovni modeli stvaraju nove prilike za napredak. Radnici se prekvalificiraju i dodatno osposobljavaju za nova i drugačija radna mjesta. Brendovi i vlade podupiru programe prekvalifikacije. Prilagodba se oblikuje prema potrebama radnika.
7. Svi radnici imaju sigurnosnu mrežu u svijetu koji se zagrijava.
Socijalna zaštita štiti radnike u vremenima krize i klimatskih poremećaja. Radnici imaju bolovanje, porodiljne naknade, otpremnine i naknade za nezaposlenost na koje se mogu osloniti. Vlade osiguravaju sustave socijalne zaštite koji sprječavaju klimatske štete ljudima na poslu i kod kuće. Javna potrošnja se udaljava od sadašnjih programa ponovnog naoružavanja i usmjerava na garanciju dostojanstvenih plaća, programe dodatnog osposobljavanja i sustave socijalne zaštite za sve radnike, omogućujući im dostojanstven i klimatski otporan život.
8. Tvrtke su odgovorne za štetu koju uzrokuju.
Tvrtke su financijski i pravno odgovorne za svoje poslovne prakse. Provedivo globalno zakonodavstvo regulira modnu industriju kako bi se zaštitila prava radnika, spriječila društvena i okolišna šteta te ispravile povrede prava. Svaki radnik dobiva odštetu kada mu je nanesena nepravda. Uz zakone, provedivi sporazumi s brendovima i programi socijalne zaštite drže brendove pod kontrolom. Obvezna transparentnost olakšava provjeru tvrdnji brendova i zahtijevanje pravde.
9. Odjeća se cijeni.
U novoj kulturi čuvanja, odjeća se njeguje kao znak poštovanja prema ljudima koji su je izradili. Ponovno se nosi, popravlja, preprodaje, razmjenjuje, prenamjenjuje, reciklira i vraća u opticaj. Radnici koji prikupljaju, razvrstavaju, zbrinjavaju i recikliraju odjeću nisu prepušteni sami rješavati problem modnog otpada. Brendovi su odgovorni za cijeli životni ciklus svojih proizvoda, od dizajna do zbrinjavanja. Odjeća se rijetko baca.
