Hrvatska će biti očišćena od mina do kraja ove godine, tri desetljeća po okončanju rata. Što će biti s pirotehničarima koji, nakon dugogodišnjeg napornog i opasnog rada, neće steći uvjete za mirovinu? Razgovarali smo s Mariom Ivekovićem, predsjednikom Novog sindikata, koji od 2008. radi na zaštiti pirotehničara

Autorica:  Nicole Corritore

Od kada Novi sindikat podržava radnike zaposlene u sektoru razminiranja i što podrazumijeva ova podrška?

Novi sindikat  organizira radnike u sektoru razminiranja od 2008. godine. Te godine bio je organiziran štrajk radnika tvrtke Mungos, koja je bila jedina tvrtka u razminiranju kojoj je vlasnik Republika Hrvatska. Mi smo im dali logističku potporu za vrijeme štrajka.

Radnicima se svidio naš način rada, pa su nakon uspješno okončanog štrajka odlučili pristupiti Novom sindikatu. Ubrzo nakon toga počeli su nam pristupati i radnici privatnih tvrtki, kojih je tada bilo oko 40, a ukupan broj pirotehničara u Hrvatskoj bio je oko 600.

U tim vremenima problemi pirotehničara bili su daleko teži nego danas. Plaće su u nekim tvrtkama kasnile, a na pirotehničare se vršio pritisak da brže obavljaju svoj posao, što je ugrožavalo njihovu sigurnost.

Za više informacija

Prema podacima iz reportaže “Nakon trideset godina, Hrvatska bez mina”, trenutno u Hrvatskoj postoji 39 tvrtki koje se bave razminiranjem, a u službi su 333 pirotehničara. Mine koje su razasute po zemlji tijekom rata 1992.-1995., od 1996. godine uzrokovale su 612 žrtava (od kojih je 408 smrtno stradalo), uključujući 136 pirotehničara (od kojih je 41 poginuo, a 95 je ozlijeđeno).

U tim vremenima problemi pirotehničara bili su daleko teži nego danas. Plaće su u nekim tvrtkama kasnile, a na pirotehničare se vršio pritisak da brže obavljaju svoj posao, što je ugrožavalo njihovu sigurnost.

Sve to bilo je posljedica loše odluke Vlade RH koja je donesena krajem devedesetih godina prošlog stoljeća, a to je proglašavanje razminiranja tržišnom djelatnošću.

Na “tržištu” razminiranja razvilo se natjecanje među poslodavcima tko može ponuditi nižu cijenu razminiranja, pa je na nekim natječajima došlo do toliko niskih cijena razminiranja da se čak i košnja trave po kvadratnom metru mogla naplatiti skuplje od razminiranja.

U tim okolnostima uspjeli smo objediniti pirotehničare i 2013. godine organizirati štrajk cijele djelatnosti, koji je trajao desetak dana i doveo do sklapanja granskog kolektivnog ugovora  za djelatnost razminiranja, koji smo potpisali sa Hrvatskom udrugom poslodavaca na poslovima razminiranja.

Od tada su se uvjeti rada kontinuirano popravljali, a i Vlada RH je shvatila da ne smije štediti na ljudskim životima, pa je cijena razminiranja korigirana na razinu koja omogućuje normalno odvijanje razminiranja uz minimaliziranje rizika.

Prema saznanjima do kojih smo došli u sklopu reportaže o razminiranju koje se provodi u okviru projekta CROSS II, Hrvatska će biti potpuno očišćena od mina do ožujka 2026. Koliko će radnika otići u mirovinu po okončanju razminiranja? Što će se dogoditi s mlađim pirotehničarima?

Već danas u djelatnosti je aktivan veliki broj umirovljenih pirotehničara. Naime, Zakon o mirovinskom osiguranju umirovljenicima, pod različitim uvjetima, omogućuje djelomičan povratak u svijet rada.

Ovo je također posljedica činjenice da se posljednjih godina ne školuju novi pirotehničari, jer se znalo da više neće biti posla. Time se ublažuju posljedice skorog prestanka rada brojnih tvrtki.

Ipak, preostao je određen broj mlađih pirotehničara koji neće steći uvjete za mirovinu. Naša je procjena da će ih biti najmanje 150. Smatramo da bi se Vlada RH trebala pobrinuti za ove djelatnike, a prostor za zapošljavanje vidimo u sustavu Civilne zaštite ili u drugim segmentima Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva obrane. To je zadnja aktivnost kojom ćemo se i mi baviti u ovom sektoru. Već smo nekoliko puta tražili sastanke na tu temu, nadamo se da ćemo naići na razumijevanje.

Pirotehničar u blizini Otočca, Hrvatska, rujan 2025. – foto Silvia Maraone

U pitanju je naporan i opasan posao. Možete li nam reći kako se računa radni staž i koliko je godina potrebno za mirovinu?

Posebnim Zakonom regulirano je pravo pirotehničara na punu starosnu mirovinu ako zadovoljavaju dva uvjeta: 8 godina rada u djelatnosti razminiranja i 25 godina ukupnog radnog staža.

Postoji li nacionalni ugovor o radu koji je isti za sve? Koliko iznosi prosječna plaća?

Kolektivni ugovor na razini djelatnosti danas ne postoji. Došlo je do podjele poslodavaca na dvije udruge. Sa jednom smo već prije 7-8 godina postigli dogovor, no “stara” udruga poslodavaca nije bila otvorena za pregovore.

Međutim, zbog boljeg pozicioniranja cijele djelatnosti do kojeg je došlo nakon brojnih prosvjeda koje smo organizirali, uvjeti rada, uključujući plaće i ostala primanja, korigirani su na razinu koja je očito prihvatljiva pirotehničarima, jer već nekoliko godina nije bilo inicijativa za bilo kakvu aktivnost u tom smjeru.

Jedan od ključnih momenata bilo je i sklapanje odličnog kolektivnog ugovora za Mungos 2016. godine, do čega je došlo nakon još jednog štrajka  u spomenutoj tvrtki. Ovaj kolektivni ugovor postao je ogledni primjerak reguliranja prava i za privatne tvrtke.

Plaća propisana ovim kolektivnim ugovorom iznosila je oko 1700 eura bruto, no zbog inflacije i sve većeg nedostatka kvalitetnih pirotehničara u međuvremenu je došlo do korekcije plaća koje su danas uglavnom više od 2000 eura bruto. Uz to, isplaćuju se terenski dodaci, što značajno uvećava neto primanja pirotehničara.

Postoji li financijska potpora za članove obitelji u slučaju smrti na radu?

Financijske potpore koje isplaćuju tvrtke nisu značajne, ali postoji obaveza osiguranja radnika, te članovi obitelji uglavnom koriste sredstva osiguranja. Često se susrećemo i s tužbama koje članovi obitelji podnose radi naknade štete od strane poslodavaca.

Iako smo se približili kraju postupka razminiranja, nismo postigli zadovoljavajuću razinu pomoći ozlijeđenim pirotehničarima. Ne možemo reći da nije bilo poboljšanja, posebno u pravcu izjednačavanja prava ozlijeđenih pirotehničara sa pravima ozlijeđenih u Domovinskom ratu, ali svjedoci smo brojnih birokratiziranih postupaka kroz koje ozlijeđeni pirotehničari prolaze.

Imaju li pirotehničari koji su još uvijek u službi pristup psihološkoj potpori i socijalnim i drugim zdravstvenim uslugama posebno osmišljenim u tu svrhu?

Nažalost, u Hrvatskoj sustavna potpora nikada nije postojala i to je jedan od velikih propusta koje si ne bi smjele dozvoliti države, poput Bosne i Hercegovine i Ukrajine, koje će još dugo vremena prolaziti kroz sličnu situaciju.

Prema predviđanjima Ministarstva unutarnjih poslova, Hrvatska će biti potpuno očišćena od mina do ožujka 2026. Koliko će radnika otići u mirovinu? Što će se dogoditi s pirotehničarima koji će ostati bez posla? – Već danas u djelatnosti je aktivan veliki broj već umirovljenih pirotehničara. To omogućuje Zakon o mirovinskom osiguranju koji i umirovljenicima, pod različitim uvjetima, omogućuje djelomičan povratak u svijet rada. Posljedica je to i činjenice da se posljednjih godina ne školuju novi pirotehničari, jer se znalo da više neće biti posla. Time se ublažuju posljedice skorog prestanka rada brojnih tvrtki. Ipak, preostao je određen broj mlađih pirotehničara koji neće steći uvjete za mirovinu, naša je procjena da će ih biti najmanje 150. Smatramo da bi se Vlada RH trebala pobrinuti za te djelatnike, a prostor za zapošljavanje vidimo u sustavu Civilne zaštite ili u drugim segmentima Ministarstava unutarnjih poslova i obrane. To je zadnja aktivnost kojom ćemo se i mi baviti u ovoj djelatnosti, već smo nekoliko puta tražili sastanke na tu temu, nadamo se da ćemo naići na razumjevanje.

Ovaj opasan posao podrazumijeva drugačiji izračun radnog staža nego kod drugih radnika. Možete li nam reći kako se računaju godine i koliko je potrebno za mirovinu? – Posebnim Zakonom regulirano je pravo pirotehničara na punu starosnu mirovinu ako zadovoljavaju dva uvjeta: 8 godina rada u djelatnosti razminiranja i 25 godina ukupnog radnog staža

Postoji li nacionalni ugovor o radu koji je isti za sve? Koliko iznosi prosječna plaća? – Kolektivni ugovor na razini djelatnosti danas ne postoji. Došlo je do podjele poslodavaca na dvije udruge, sa jednom smo već prije 7-8 godina postigli dogovor, no “stara” udruga poslodavaca nije bila otvorena za pregovore. Međutim, zbog boljeg pozicioniranja cijele djelatnosti do kojeg je došlo nakon brojnih prosvjeda koje smo organizirali, uvjeti rada, pa i plaće i ostala primanja, korigirala se na razinu koja je očito prihvatljiva pirotehničarima, jer već nekoliko godina nije bilo inicijativa za bilo kakvu aktivnost u tom pravcu. Jedan od ključnih momenata bio je i sklopljen odličan kolektivni ugovor za tvrtku Mungos (2016: godine), do čega je došlo nakon još jednog štrajka u toj tvrtki, a taj kolektivni ugovor postao je ogledni primjerak reguliranja prava i za privatne tvrtke. Plaća propisana tim kolektivnim ugovorom bila je cca 1700 eura bruto, no zbog inflacije i sve većeg nedostatka kvalitetnih pirotehničara u međuvremenu je došlo do korekcije plaća koje su danas uglavnom veće od 2000 eura bruto. Uz to, isplaćuju se terenski dodaci, što značajno uvećava neto primanja pirotehničara.

Postoji li financijska potpora za članove obitelji u slučaju smrti na radu? – Financijske potpore koje isplaćuju tvrtke nisu značajne, ali postoji obaveza osiguranja radnika, te članovi obitelji uglavnom koriste sredstva osiguranja. Često se susrećemo i sa tužbama koje članovi obitelji podnose radi naknade štete od strane poslodavaca.

U slučaju ozlijeđenih/invalidnih pirotehničara, kakva je pomoć predviđena zakonom (financijska, medicinska pomoć itd.) i kako funkcionira? – Iako smo se približili kraju postupka razminiranja, nismo postigli zadovoljavajuću razinu pomoći ozlijeđenim pirotehničarima. Ne možemo reći da nije bilo poboljšanja, posebno u pravcu izjednačavanja prava ozlijeđenih pirotehničara sa pravima ozlijeđenih u Domovinskom ratu, ali svjedoci smo brojnih birokratiziranih postupaka kroz koje ozlijeđeni pirotehničari prolaze.

Imaju li pirotehničari psihološku potporu tijekom rada? Jesu li dostupne socijalne/zdravstvene usluge posebno osmišljene u tu svrhu? Koje? – Na žalost, sustavna potpora nikada nije postojala i to je jedan od velikih propusta koje si ne bi smjele dozvoliti države koje će još dugo prolaziti kroz sličnu situaciju (npr. B&H, Ukrajina…)

Intervju je izvorno objavljen na online portalu OBCT 30. rujna 2025. Dostupan je i na engleskom i talijanskom jeziku.

Autorica naslovne fotografije: Silvia Maraone