Međunarodni dan žena, poznatiji kao Osmi mart, dan je kojim se već tradicionalno obilježava višestoljetna borba za ženska prava. Svijest o tome koliko je ta borba značajna razvija se još od 19. stoljeća kada su borbu za ženska prava ponajviše predvodile radnice tekstilne industrije.

Povodom Međunarodnog dana žena, a u skladu s poviješću istoga, Novi sindikat okupio je predstavnice modne industrije u Hrvatskoj u sklopu tribine Modna prav(d)a- Osobna, javna i politička strana ženskog rada u modnoj industriji. Kroz debatu, popratni sadržaj i prikaz nekoliko aspekata mode i modne industrije odana je počast jednima od začetnica borbe za ženska prava.

U kreativnom prostoru zagrebačke Lože kroz večer sve prisutne je vodila moderatorica Tena Lavrenčić, modna aktivistkinja, specijalizantica za komunikacije i direktorica organizacije Fashion Revolution Belgium, najvećeg belgijskog pokreta žena u modnoj industriji.

„Moda je ženski problem, jer su najveći konzumenti mode žene. Isto tako 80 posto radnica u modnoj industriji su žene, prema nekim istraživanjima. Pokret, kao što je pokret spore mode jedna je alternativa sustavu brze mode, isto tako vode ga žene. Bez žena nema ni mode”, istaknula je Tena Lavrenčić.

Uz Teu večer su posebnom učinile panelistice Lea Vene iz Centra za istraživanje mode i odijevanja, Ana Vragolović, predstavnica Novog sindikata, i Anamarija Matanović, predstavnica Udruge Brod – Grupe za ženska prava iz Slavonskog Broda te tri predstavnice slow fashion brendova – Nika Vrbica, koja je predstavila svoj brend Salicula, Vedrana Jurišinac, koja je govorila o brendu Dada i Dunda, te Ivona Gray koja je otkrila više o brendu Darkona.

Posebna gošća večeri bila je Mirjana Obradović, bivša radnica Orljave u kojoj je radila 30 godina. Ispričala je kako su uvjeti rada su bili loši. Plaća se dobivala po „normi“ odrađenog posla što je značilo da cijela firma treba izbaciti oko 1700 košulja u smjeni, a ponekad čak i 2000 košulja. No, to je bila teško dostižna norma, realno je bilo između 1200 i 1500 gotovih košulja, ovisno o tome koliko su zahtjevne. Zadnjih nekoliko godina bilo je oko 300 zaposlenih, a ugovor na neodređeno dobilo je oko 170 radnica. Pojasnila je kako su ugovori na neodređeno radno vrijeme bili nemogući zbog toga što je poslodavac svake tri godine uzimao nove radnice kako bi dobivao poticaje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

Lea Vene iz Centra za istraživanje mode i odijevanja istaknula je važnost razmjene iskustava radnika u modnoj industriji i konzumenata iste. “Ono što je vrijedno zapravo je prostor gdje se mogu čuti različita iskustva, kako radnika tako i samih konzumenata mode. Iskustvo odijevanja je jako važno, ako govorimo o Orljavi onda bi na te odjevne predmete trebali gledati kao nešto osobno, a ne kao predmet masovne proizvodnje”, rekla je Lea Vene.

Anamarija Matanović iz Udruge Brod – Grupe za ženska prava iz Slavonskog Broda, govorila je o utjecaju brze mode na mentalno zdravlje žena. Osvijetlila je razloge impulzivne kupnje, često vođene emocijama, i način na koji industrija brze mode manipulira potrošačima kako bi maksimizirala profit. Također, istaknula je kako je brza moda poslala i ekološki problem zbog toga što se najčešće pojedini odjevni predmet samo jednom obuče i baci.

Ulogu Novog sindikata u modnoj industriji pojasnila je predstavnica Ana Vragolović. U svom izlaganju Vragolović je pregovaranje i štrajk ocijenila kao metode za postizanje boljih uvjeta. Istaknula je kako je potrebno i vršenje pritiska na modne brendove koji proizvode brzu modu, jer su radnici koji rade za velike kompanije slabo plaćeni, a događa se i da uopće ne budu plaćeni. Jedan takav recentan slučaj je slučaj radnica Orljave. Tvornica se zatvorila, ali uz pomoć Novog sindikata radnice su se izborile za otpremnine.

Kako bi se što bolje pojasnilo zašto na odjevne predmete treba gledati osobno, panelistice su se poslužile primjerom Olympovih košulja proizvedenih u tvornici Orljava. Olympove košulje su činile 90 posto ukupne proizvodnje. Početkom pandemije COVID-a 19 sve te narudžbe bile su otkazane. Zbog toga je došlo do neisplata plaća radnicama. Njemački brend Olimp još uvijek nije priznao krivnju, a u tijeku je medijacija pred OECD-om zbog toga što Novi sindikat i radnice smatraju da Olymp treba preuzeti odgovornost i isplatiti radnicama barem simboličnu naknadu za sve što su pretrpile, kad već nije ni centom sudjelovao u isplati otpremnina, istaknuto je tijekom tribine.

Još jedan od velikih problema modne industrije jest što informacije o zatvaranju ili stečaju dolaze prekasno. Jačanje sindikata pokrenula su teška vremena u kojima se industrija nalazi. Naime, prije devedesetih godina bilo je oko 80 tisuća radnika u industriji, a sada ih je manje od 18 tisuća. Na primjer, Calzedonia zapošljava oko 2000 radnika, Benetton tvornica s oko 350 radnika je zatvorena, Varteks je u stečaju te je u Varaždinu broj radnika smanjen na 200, a Zlatna igla iz Siska je u stečaju te je otpustila sve svoje radnike.

Najveći problem modne industrije danas, kako je istaknuto tijekom tribine, jest činjenica da veliki brendovi za proizvodnju plaćaju minimalno. Primjer takve nedopustive prakse bila je propala tvornica Orljava gdje se za proizvodnju plaćalo oko 4 eura.

Drugi dio tribine otvorila je moderatorica Tena Lavrenčić koja je s prisutnima podijelila svoju viziju modne industrije koja bi po njenom mišljenju trebala biti u duhu slow fashiona. Prema njenom mišljenju prioritet je aktualizacija spore proizvodnje, ali i poticanje lokalne proizvodnje i proizvodnje kvalitetnije odjeće. Također, smatra kako je nužno poticati praksu kupovanja second hand odjeće, popravljanja odjeće, ali i kako općenito treba više brinuti o odjeći koju već posjedujemo.

Tri predstavnice slow fashion brendova, Nika Vrbica, Vedrana Jurišinac i Ivona Gray, predstavile su svoje brendove u drugom dijelu tribine.

Nika Vrbica svoj brend Salicula temelji na spoju modnog dizajna i slikarstva, oslikavajući tekstil i koristeći se održivim materijalima. Temeljna zamisao brenda jest kako je ukrasima na odjeći koja je već proizvedena moguće dati sasvim novi izgled te tako smanjiti potrebu za kupovinom nove odjeće.

Brand Dada i Dunda nastao je iz dugogodišnjeg iskustva i znanja Vedrane Jurišinac koja stvara jedinstvene komade ženske odjeće prenamjenom materijala. Vedrana prerađuje stare tkanine i od njih stvara metražu koja kasnije dobiva novi život u obliku novih kreacija.

Za održive, slow fashion modne dodatke zadužena je Ivona Gray, vlasnica branda Darkona, gothic branda za žene i muškarce. Kroz kolekcije brenda želja joj je pokazati kako modni dodatci mogu biti kreativni i drugačiji s jedne strane i održivi s druge.

Na odjeću treba početi gledati kao na nešto osobno, a ne kao na nešto što je prolazno. Upravo zbog toga vrlo je važno održavati i podržavati događanja ovakve vrste kako bi kroz razmjenu iskustva djelatnika modne industrije i konzumenata modne industrije modni aktivizam dobio novu dimenziju izvan društvenih mreža, zaključeno je po završetku tribine.

Podsjetimo, Novi sindikat osnovan je 2002. godine u Zagrebu  kao sindikat općeg tipa, što znači da učlanjuje i organizira radništvo u svim granama i djelatnostima na području cijele Republike Hrvatske. Budući da smisao sindikalizma vidi u ujedinjavanju, a ne u fragmentaciji radništva, Novi sindikat svakodnevno radi na povezivanju i okrupnjavanju sindikalnog pokreta nadilazeći strukovne i teritorijalne podjele. U svom radu, Novi sindikat njeguje ideju neovisnosti, transparentnosti i bezuvjetne posvećenosti interesu svih svojih članova, danas broji oko 3000 članova.

Članak je izvorno objavljen 14. 3. na portalu regionalni.hr pod naslovom Poruka s večeri mode: Zajedno do bolje modne industrije.

Fotografije: Joanna Pansini